Osnovne komande – Kali LINUX

0

Novi ste u Kali Linux-u? Ili u Linux svetu uopšte…

Dobrodošli, siguran sam da ćete uživati ​​kada počnete isprobavati neke od osnovnih komandi…

Gotovo sve što Linux-u treba je naredba. P. S. nismo u Windows-u da kliknemo, mi smo u Linux-u da pišemo!
Pa evo liste za neke od osnovnih komandi Kali Linux-a (Debian).

 

1. “ls”
Naredba “ls” je skraćenica za (List Directory Contents), popis sadržaja mape, bilo da se radi o datoteci ili mapi, iz koje se izvodi. Najčešće opcije su -a (sve datoteke) i -l (duge ili pojedine)
Završetak tabulatora je podržan i može se konfigurirati sa .inputrc
Boja se podrazumevano ne koristi za razlikovanje tipova datoteka. To je ekvivalentno upotrebi –color = none.
Korišćenje opcije –color bez opcionog WHEN argumenta je ekvivalentno upotrebi –color = always.
Kod –color = auto, kodovi boja se emituju samo ako je standardni izlaz povezan sa terminalom (tty).

Kalilinux-ls

2. “lsblk”
“lsblk” je skraćenica za “List Block Devices” (uređaji za blokiranje liste), štampanje blok uređaja po njihovom dodeljenom imenu (ali ne i RAM-u) na standardnom izlazu u obliku drveta.

lsblk-commend

“lsblk -l” komandna lista blokira uređaje u ‘listnoj’ strukturi (ne kao u stablu).
Napomena: lsblk je vrlo koristan i najlakši način da saznate ime novog USB uređaja koji ste upravo priključili, posebno kada se morate baviti disk / blokovima u terminalu.

3. “sudo”
  “sudo” (super user do) dozvoljava korisniku da izvrši naredbu kao superkorisnik ili drugi korisnik, kao što je navedeno u sigurnosnoj politici u “sudoers list”.

sudo add-apt-repository ppa:tualatrix/ppa

Napomena: sudo dopušta korisniku da pozajmi privilegije superkorisnika, dok slična naredba “su” dozvoljava korisniku da se logira kao superkorisnik. Sudo” je sigurniji od “su”.
Nije preporučljivo koristiti “sudo” ili “su” za svakodnevnu normalnu upotrebu, jer to može dovesti do ozbiljne greške ako ste slučajno učinili nešto pogrešno, zato je vrlo popularna izreka u Linux zajednici:
“Grešiti je ljudsko, ali da bi se sve zbunilo, potrebna vam je root lozinka.”

4. “mkdir”
Naredba “mkdir” (Napravi direktorij) kreira novi direktorij sa “stazom” imena. Međutim, ako direktorijum već postoji, vratiće se poruka o grešci – “ne možete stvoriti mapu, mapa već postoji”.

mkdir Kalilinux

Napomena: Direktorij može biti kreiran samo unutar mape, u kojoj korisnik ima dozvolu za pisanje.
(Nemojte se igrati s datotekom u gore navedenom izlazu, možda ćete se setiti što sam rekao na početku – u Linuxu svaka datoteka, mapa, pogon, naredba, skripta se tretiraju kao datoteka).

5. “chmod”
Linux “chmod” naredba menja režim datoteka (dozvola) svakog datog fajla, fascikle, skripte, itd. prema režimu koji je tražen.
Postoje 3 vrste dozvola za datoteku:

Read (r)=4 
 Write(w)=2
  Execute(x)=1

Dakle, ako želite dati samo dozvolu za čitanje za datoteku, dodelite joj se vrijednost ‘4’, samo za dozvolu pisanja, vrijednost ‘2’ i za dozvolu izvršenja, vrijednost ‘1’. Za dozvolu čitanja i pisanja treba dati 4 + 2 = ‘6’, i tako dalje.
Sada je potrebno podesiti dozvolu za 3 tipa korisnika i korisničku grupu. Prvi je vlasnik, zatim korisnička grupa i konačno svet.

rwxr-x--x abc.sh

Ovde je root dozvola rwx (čitanje, pisanje i izvršavanje).
korisnička grupa kojoj pripada, je rx (samo za čitanje i izvršavanje, bez dozvole za pisanje)
za svijet je -x (samo izvršiti).
Da biste promenili dozvolu i omogućili dozvolu za čitanje, pisanje i izvršavanje vlasniku, grupi i svetu.

chmod 777 abc.sh

samo čitati i pisati dozvolu za sve tri.

chmod 666 abc.sh

čitati, pisati i izvršavati vlasniku i izvršavati samo grupi i svetu. 

chmod 711 abc.sh

6. “tar”
“tar” – Tape Archive komanda je korisna u kreiranju arhive, u velikom broju formata datoteka i njihovoj ekstrakciji.

tar -zxvf abc.tar.gz (Remember 'z' for .tar.gz) tar -jxvf abc.tar.bz2 (Remember 'j' for .tar.bz2) tar -cvf archieve.tar.gz(.bz2) /path/to/folder/abc

Napomena: ‘tar.gz’ znači “gzipped”. ‘tar.bz2’ je komprimiran pomoću bzip-a koji koristi bolji ali sporiji način kompresije.

7.  “cp”
“cp” (kopiraj), kopira datoteku sa jedne lokacije na drugu.

cp /home/user/Downloads abc.tar.gz /home/user/Desktop

Napomena: cp je jedna od najčešće korištenih naredbi u “shell” skriptovanju i može se koristiti sa zamenskim znakovima, za prilagođeno i željeno kopiranje datoteka.

8. “mv” pomera fajl sa jedne lokacije na drugu.

mv /home/user/Downloads abc.tar.gz /home/user/Desktop

Napomena: mv komanda se može koristiti sa zamenskim znakovima. “mv” treba koristiti s oprezom, jer premještanje sistemske / neovlaštene datoteke može dovesti do kvara sistema.

9. “pwd” (print working directory) ispisuje trenutni radni direktorijum sa punim imenom staze iz terminala.

pwd /home/user/Desktop

Napomena: Ova naredba neće se često koristiti u skriptovanju, ali je apsolutni spasilac života za početnike koji se izgubi u terminalu u ranoj vezi sa “nux”. (Linux se najčešće naziva nux ili nix).

10. “cd”
Konačno, često korištena “cd” naredba označava (promenu direktorijuma), menja radni direktorijum za izvršavanje, kopiranje, premještanje pisanja, čitanja, itd. od samog terminala.

cd /home/user/Desktop pwd /home/user/Desktop

Napomena: CD dolazi do spašavanja prilikom prebacivanja između direktorijuma sa terminala. “Cd ~” će promeniti radni direktorijum u korisnički direktoriju i vrlo je koristan ako se korisnik izgubi u terminalu. “Cd ..” će promeniti radni direktorijum u matični direktorijum.

 

 

Postavljanje virtuelne mašine (Virtual Box) u praksi hakovanja

0

Virtual Box

 

Sada kada imamo uvod u hakovanje, postoji samo još jedna stvar prije nego što počnemo da hakujemo.

Zbog osetljive prirode naše delatnosti, preporučujem vam da koristite virtuelnu mašinu (Virtual Box), a ne vaš lični OS i ne radite nešto što vam nije poznato.

Virtualne mašine su savršene za treniranje hakovanja:

  • Možete da radite šta god želite unutar njih, samo pritisnete resetovanje i vratite na vaš OS
  • Možete ga razneti koliko god želite, vidite šta se dešava kada izbrišete važne stvari i uradite neopisivo sa nultom rizikom od oštećenja vašeg sistema.
  • To je “cross-platforma”. Jeste li u Windows? Mac? Linux? Nije bitno. Sve ovo možete pokrenuti na VM. Besplatno je. Zvanično besplatno, to jest, nema potrebe za piratstvom ili preuzimanjem iz sumnjivih izvora.

U sledećih nekoliko tutorijala moraćemo da koristimo Windows. Ovde ćemo videti kako da podesimo “Windows Virtual Machine”. Na kraju ćemo preći na korišćenje “Kali” linux okruzenja za naprednije hakovanje.

A sada, idemo do toga.

Korak 1

Za kreiranje virtuelne mašine potrebne su nam dve stvari: softver za virtuelizaciju i fajl OS slike.

  • Softver za virtuelizaciju: preporučujem VirtualBox. To je besplatna platforma.
  • “IMAGE OS”: Ovde možete naći mnogo Windows-a.

 

 

Microsoft trenutno nudi Windows 7 do 10, izaberite koji god želite. Ja sam izabrao “Windows 10 Stable”.

  • Pobrinite se da odaberete pravu platformu. Za nas je to VirtualBox.
  • Kliknite na dugme za preuzimanje (oko 4 GB).
  • Ako naiđete na bilo kakve probleme, možete pogledati uputstva za instalaciju.

Ove slike operativnog sistema koje Microsoft nudi su namenjene testiranju, a ne normalnoj upotrebi. Registrovan je na 90 dana nakon čega ćemo morati da vratimo virtuelnu mašinu nazad da bismo je nastavili koristiti. Da bismo to uradili, napravićemo snimak početnog stanja. Korišćenje snimka takođe je jednostavan način da vratite virtuelnu mašinu nazad u radno stanje ako se nešto loše dogodi, što će biti zato što smo ovde da vežbamo hakovanje.

Kada se preuzimanje završi, trebalo bi da imate zip datoteku koja sadrži “MSEdge - Win10_preview.ova“. Ostalo je samo da učitamo Windows u VirtualBox.

Korak 2

Raspakujete .ova datoteku negde i pokrenite VirtualBok. Kliknite na: File -> Import Appliance.

Nastavi čitati

Vrste Hakera

1

Dakle, znamo šta je hakovanje, a sada ćemo govoriti o hakerima. Postoji mnogo stvari koje razlikuju različite vrste hakera. Najvažnije, veština i motivacija. To jest, šta pokušavate da postignete i koliko ste daleko spremni da idete? To je pitanje koje želim da čitaocu postavim na kraju ovog članka.

“Script Kiddie” (dečaci sa skriptama)

Dečaci sa skriptama, jednom rečju, su “noobs”, tj. ljudi koji žele da hakuju bez ikakve sklonosti da zaista nešto nauče. To su ljudi koji radije provode svoje vreme tražeći neke tajne trikove za koje misle da pravi hakeri koriste. Oni mogu da shvate kako da koriste alate i skripte koje su napravili drugi, ali oni ne mogu ni da naprave sopstvene alate niti da rade bilo šta što uključuje zadatak koji je složeniji od kopiranja. Dečak sa skriptom je onaj dosadni klinac u razredu koji piša na sve ostale. Ne budi taj tip!!!

Nastavi čitati

Šta je Hakovanje?

1

Osoba koja je u stanju da otkrije slabost u sistemu i uspe da je iskoristi naziva se haker i ovaj proces je poznat kao hakovanje.

Hakovanje je umetnost. To je majstorstvo sistema koji vam daje potpunu kontrolu nad njim. To je čin modifikovanja unutrašnjeg funkcionisanja sistema, kako bi učinio nešto što prvobitni kreator nikada nije nameravao.

To je suština. Ali, kao i kod svih stvari, đavo je u detaljima. Ovo je ono što je za ovaj sajt.

Ovde ću izneti veci deo: jedina stvar koja vam je potrebna da postanete haker je interes i posvećenost. Ali više od svega, potrebna vam je žeđ za znanjem. Uvek treba da budete spremni da naučite nešto novo, uvek otvoreno za nove ideje. Pođite sa mnom, pratite niz ovih tutorijala i uskoro ćete se uveriti da je tvrdnja opravdana.

Pre nego što krenemo dalje, postoji nekoliko stvari koje treba da znamo.

Prvo, privatnost. Vaši podaci su svuda, deo vas koji sedite na nekim serverima širom sveta. Privatnost je vaše pravo da odlučite ko može koristiti te podatke i kako. Internet kakav znamo nastao je pre više decenija. U to vreme, to nije bilo izgrađeno s obzirom na privatnost. Ali sada su se stvari promenile. Ne samo da se moramo se zaštitimo od zlonamernih agenata, već i od onih koji  su nam namenjeni da nas štite, naše vlade. Zbog toga, hakovanje više ne znači samo iskorištavanje ili krpljenje sigurnosnih rupa u sistemu, već je i sredstvo zaštite osnovnog ljudskog prava, prava na privatnost.

Drugo, ovih dana jedina strana hakovanja koju ljudi čuju je loša. Krađa kreditnih kartica, krađa identiteta, ukradeni računi, podaci itd. Sama reč hakovanja donosi sa sobom negativnu konotaciju. Ne mora biti ovako. Čuli smo o milionima računa koji su procureli, napadima na glavne veb stranice, napadima na pojedince, ali i skoro za sve napade koji se nikada nisu dogodili. Postoji cela druga strana hakovanja koja nikada ne može da vidi svetlost dana.

Ljudi kao što su ”whitehats” hakeri, poseduju potpuno isti ”skillset” kao i ”blackhats”, ali se odlučuju da svoje znanje koriste na ispravan način. Nijedan softver nikada ne može biti potpuno siguran i čini sajber bezbjednost igrom mačke i miša. Trka između belih i crnih šešira. Bitka anđela i demona, čiji ulozi nikada nisu bili viši nego što su danas. Predviđa se da će globalni troškovi kibernetičkog kriminala do 2019. godine dostići 2 triliona dolara.

 

Vrste Hakera

 

KODI

0

Imate Android TV Box? Želite da gledate domaće kanale potpuno besplatno? Postoji nekoliko opcija, pokazaću vam neki od načina.

Kodi prestavlja program dostupan za dosta operativnih sistema i platformi – Windows, Mac, Linux, Android, iOS, Raspberry Pi… Pomoću njega možete gledati filmove, serije, slike, slušati muziku…

kodi2

Prvo instalirajte najnoviji Kodi na vašem sistemu kao što inače instalirate neki softver, možete ga preuzeti besplatno ovde.

Da biste instalirali dodatke van zvanične liste, morate omogućiti „Unknown sources“.

Pokrenite Kodi i gore kliknite na zupčanik kako biste otvorili opcije.

kodi1

System settings.

kodi2

Omogućite Expert mode.

kodi3

Add-ons i omogućite „Unknown sources“.

kodi4

kodi5

Kada iskoči upozorenje kliknite na „Yes“.

kodi6

Dodavanje addon-a (Live TV Serbia, EXYU Live TV…)

Sada je potrebno instalirati sam dodatak:

Otvorite podešavanja opet.

live tv serbia kodi addon

Pa File Manager.

live tv serbia kodi addon

Kliknite na Add Source dva puta.

live tv serbia kodi addon

Kliknite na None.

live-tv-serbia-kodi-addon-12

U polje koje se pojavilo unesite: http://livetvkodiserbia.com/kodi/repository
ili neki drugi “repository” koji ste našli na internetu, ima ih bezbroj.

 

live tv serbia kodi addon

Sad za ime ispod unesite npr. EXYU Live TV i kliknite OK.

live tv serbia kodi addon

Vratite na početni ekran i kliknite na „Add-ons“.

U gornjem levom uglu kliknite na paketić.

live tv serbia kodi addon

Zatim na „Install from zip file“.

live tv serbia kodi addon

Na listi izaberite „EXYU Live TV“.

live tv serbia kodi addon

Pa repository.livetvSerbia-*.zip

Screenshot from 2018-05-08 17-43-01

U gornjem desnom uglu će pisati da je uspešno instalirano.

live tv serbia kodi addon

Sad opet u add-ons, ali izaberite „Install from repository“.

live tv serbia kodi addon

Izaberite „Live TV Serbia Repository“.

live tv serbia kodi addon

Pa idite na Video add-ons > Live TV Serbia > Install.

live tv serbia kodi addon

Instalacija je pokrenuta, u gornjem desnom uglu će pisati da je završeno.

Vratite se na početnu (sa Esc) i prevucite kursora na Add-ons i videćete desno Live TV Serbia

live tv serbia kodi addon

Kada kliknete dobićete liste.

live tv serbia kodi addon

U svakoj listi se nalazi lista kanala.

NAPOMENA: Nisam autor alata, aplikacija i programa koji se spominju u ovom tekstu i ne odgovaram za njihov sadržaj. Sve radite na sopstvenu odgovornost!

Besplatna Teleizija prko Kodi-ja!!!

Kako promeniti MAC adresu koristeći “macchanger” na Kali Linux-u?

0

Promena MAC adrese + skripta

 

Prvo, da vidimo kako možemo da koristimo macchanger, nakon toga da promenimo hardversku MAC adresu, na “random” adresu i kako da napišemo mini-skriptu, da vaš računar automatski lažira vašu MAC adresu prilikom svakog ponovnog podizanja sistema. Možemo početi istraživanjem naše trenutne MAC adrese, npr. eth0 mrežnog interfejsa. Da bi to učinili, koristimo “macchanger” sa opcijom -s i argumentom eth0.

# macchanger -s eth0

Mrežni interfejs na kome menjamo MAC adresu mora biti isključen pre pokušaja promene MAC adrese. Koristite “ifconfig” komandu da biste isključili mrežni interfejs:

# ifconfig eth0 down

Ako se pojavi sledeća poruka o grešci, najverovatnije niste isključili mrežni interfejs:

ERROR: Can't change MAC: interface up or not permission: Cannot assign requested address

Sada, vreme je za promenu hardverske MAC adrese mrežne kartice na neke slučajne heksadecimalne brojeve:

# macchanger -r eth0

macchanger-2kompletan postupak

 

 

Skripta *.sh!!!

 

Evo kako da napravimo *.sh skriptu:

 

Otvorite terminal i napravite novi dokument u Documents-u uz pomoć “nano” tekst-editora:

# nano macscript.sh

macscript-1

Skripta treba da sadrži sledeće komande:

#!/bin/bash

ifconfig eth0 down
sleep2
macchanger -r eth0
sleep2
ifconfig eth0 up

macscript2

Nakon toga sačuvate dokument: “ctrl + o”, pa “enter”.

Kada se dokument sačuva potrebno ga je ubaciti u takozvani “chmod”, nakon toga zatvorite terminal.

chmod +x macscript.sh

macscript4

Otvorite ponovo terminal i unesite: “crontab -e”.

macscript-5

Spustite se do kraja menu-a i na samom dnu unesite sledeću komandu:

@reboot /root/Documents/macscript.sh

macscript-6uspesno ste postavili izvrsavanje skripte prilikom restarta računara

SAČUVAJTE SVE SA “ctrl + o”, pa “enter”, nakon toga izadjite na “ctrl + x”.

NAPOMENA! Za svaki slucaj, da bi sve ovo radilo pre početka menjanja MAC adrese u ovom slučaju vaše eth0 mreže isključite internet.

 

U nekom od sledećih tutoriala: VPN, proxychains, tor, anonimnost na internetu!

IP/MAC adresa

0

Šta je to IP/MAC adresa, gde se ona koristi, kako se proverava i šta ustvari predstavlja?

 

MAC adresa i vaša IP adresa su ključne komponente za umrežavanje, ali one služe u različite svrhe i vidljive su na različite načine. Pa da počnemo!!

 

IP adresa

IP adresa je jedinstvena brojčana oznaka nekog računara na internetu. IP adresa je u osnovi binarni broj, dug 32 bita, koji je trenutno vezan za važeću verziju IP protokola IPv4. Često se radi lakšeg pamćenja IP adrese zapisuju u dekadskoj notaciji, gdje se 32-bitni broj podeli na četiri 8-bitna broja, koji se zatim prikazuju kao četiri decimalna broja odvojena sa tačkama. Svaki od tih brojeva je u rasponu od 0 do 255, što je upravo raspon brojeva koji se mogu prikazati u jednom 8-bitnom binarnom prikazu. IPv6 verzija protokola predviđa 128-bitne adrese, te se u tom slučaju može koristiti i heksadecimalni zapis, radi kraćeg oblika i jednostavnosti. Primjer IP adrese je 172.16.254.1

Svaki računar na mreži ima jedinstveni identifikator. Kao što biste uputili pismo za slanje poštom, računari koriste jedinstveni identifikator za slanje podataka na određene računare na mreži. Većina mreža danas, uključujući sve računare na Internetu, koristi TCP/IP protokol kao standard za komunikaciju na mreži. U TCP/IP protokolu, jedinstveni identifikator za računar se naziva njegova IP adresa.

Lak način za proveru vaše IP adrese je da posetite online alat, tj. stranicu (https://whatismyipaddress.com/) koja automatski pokazuje vašu dodeljenu IP adresu.

 

MAC (Media Access Control) Kontrola Pristupa Medijima

MAC adresa je globalno jedinstveni identifikator dodeljen mrežnim uređajima, i stoga se često naziva hardverskom ili fizičkom adresom. MAC adrese su  6-bitne (48-bita) dužine i pišu se u “MM:MM:MM:SS:SS:SS” formatu. U prvom 3-bitnom dela je identifikacioni broj proizvođača, a u druga je serijski broj koji je dodelio proizvođač.

Svaki komad hardvera na vašoj lokalnoj mreži ima MAC adresu pored IP adrese koju dodeljuje lokalni ruter ili server.

Možemo reći da je MAC adresa jedna oznaka na vašem računaru koja je jednoznačna, što u suštini znači da niko na svetu nema istu MAC adresu.

MAC adresa se upisuje isključivo u ruter i odatle ne izlazi dalje.

 

Kako proveriti MAC adresu:

Windows NT, 2000, XP, Vista, Windows 7:

  • kliknite na dugme Start i Run (ili nakon klika na Start ukucajte u polje za pretragu “run” i pokernite ga)
  • Unesite “cmd”
  • Kada se otvori terminal unesite komandu “ipconfig/all”

ipconfigTo je ipconfig izlaz na Windows XP-u. Moj Windows računar ima dve mrežne veze – “ethernet” konekciju, označenu kao – Local Area Connection, i bežičnu vezu označenu kao Wireless Network Connection.

Windows 95/98/ME

  • Kliknite na dugme Start, zatim Run
  • Unesite “winipcfg” i kliknite OK.
  • Izaberite mrežni adapter za koji ste zainteresovani, kutija označena Adapter Address je vaša MAC adresa; to će izgledati kao 00-15-E9-2B-99-3C

Mac OS X Up to Tiger, Mac OS X 10.4

  • Kliknite na Apple-menu, a zatim System-Preferences, pa Network.
  • MAC adresa za žičane ethernet priključke:

Iz menija Show, izaberite Built-in Ethernet.

Na kartici Ethernet (kartica TCP / IP za Mac OS Ks 10.2 i ranije), Ethernet ID je vaša MAC adresa.

  • MAC adresa za bežične veze (WI-FI).

Iz menija Show, izaberite AirPort.

Na kartici AirPort, AirPort ID je vaša MAC adresa. Ilustracija ispod je AirPort kartica na Mac OS Ks Tiger.

macaddress

Mac OS X Leopard i Snow Leopard, 10.5/10.6

  • Kliknite na Apple-menu, a zatim System-Preferences, pa Network.
  • MAC adresa za žičane ethernet priključke:

Izaberite Ethernet iz liste na levoj strani.
Kliknite na dugme Advanced.
Na kartici Ethernet, Ethernet ID je vaša MAC adresa.

  • MAC adresa za bežične veze (WI-FI):

Izaberite AirPort iz liste na levoj strani.
Kliknite na dugme Advanced.
Na kartici AirPort, AirPort ID je vaša MAC adresa.

macaddress1

LINUX

  • Pokrenite terminal kao “root” korisnik!
  • Unesite komandu: ifconfig -a
# ifconfig -a
eth0      Link encap:Ethernet  HWaddr 00:09:3D:12:33:33  
          inet addr:10.248.155.17  Bcast:10.248.255.255  Mask:255.255.0.0
          inet6 addr: fe50::234:3dff:fe12:7d73/64 Scope:Link
          UP BROADCAST RUNNING MULTICAST  MTU:1500  Metric:1
          RX packets:3489041718 errors:0 dropped:0 overruns:0 frame:0
          TX packets:3259212142 errors:0 dropped:0 overruns:0 carrier:0
          collisions:0 txqueuelen:1000 
          RX bytes:2732221481 (2.5 GiB)  TX bytes:4065716672 (3.7 GiB)
          Interrupt:185 

 

U nekoj od sledećih tema: kako ostati anoniman, proxychains, open VPN, promena DNS servera, sačuvajte svoju privatnost, “pucanje” interneta – možda vas neko napada…

Ukoliko trebate pomoć kontaktirajte nas ovde!

Kali Linux sources.list

0

Sledeći post ima za cilj da razjasni koje bi repozitorijume trebalo imati u “sources.list” i kada se oni koriste.

Ovo su repozitorijumi koji se nalaze na zvaničnom sajtu Kali Linux:

Kali Rolling repozitorjum:

Kali Rolling je trenutno aktivan reozitorijum još od izdavanja Kali 2016.1:

deb http://http.kali.org/kali kali-rolling main contrib non-free
 # For source package access, uncomment the following line
 # deb-src http://http.kali.org/kali kali-rolling main contrib non-fre

Stari Kali sana (2.0) repozitorijumi:

Da biste pristupili starim Kali sana (2.0) repozitorijumima morate u vašu sorces.list dodati:

deb http://old.kali.org/kali sana main non-free contrib
 # For source package access, uncomment the following line
 # deb-src http://old.kali.org/kali sana main non-free contrib

Stari Kali moto (1.0) repozitorijumi:

Da biste pristupili starim Kali moto (1.0) repozitorijumima morate u vašu sorces.list dodati:

deb http://old.kali.org/kali moto main non-free contrib # For source package access, uncomment the following line # deb-src http://old.kali.org/kali moto main non-free contrib

OVO NISU VAZECI PARAMETRI-POSETITE STRANICU KALI-LINUX-DOC

Evo kako to da uradite

Otvorite terminal (kao root korisnik):

Screenshot from 2018-03-05 18-51-05

Ukucajte: leafpad /etc/apt/sources.list

Screenshot from 2018-03-05 18-51-08

Kada otvorite dokument izbrišete sve do: #deb.cdrom:[Debian GNU/Linux… ], da izgleda kao na fotografiji:

Screenshot from 2018-03-05 18-59-14

Nakon što ste spremili dokument, prekopirate repozitorijume sa sajta. Sve što vam je potrebno imate na samom početku teme ili dirketno ovde.

Screenshot from 2018-03-05 18-52-25

Kopirajte u sources.list

Screenshot from 2018-03-05 19-11-14

Sačuvate na “file” pa “save as”.

Screenshot from 2018-03-05 18-53-06

Nakon sačuvane “sources.list” potrebno je u terminalu ukucati sledeće:

sudo apt-get update && apt-get upgrade -y

Sistem će se nadograditi. Nakon toga vaš Kali ce koristiti zadate, važeće, repozitorijume.

Kada se završe “update” i “upgrade”, komande obavezno ponovo pokrenite sistem komandom:

reboot

To je bilo sve!

Dual Boot Kali / Windows

0

Kako instalirati Kali i Windows (Dual Boot)

Instalacija Kali Linux okruzenja zajedno sa Windows-om može biti prilično korisna. Međutim, morate da budete oprezni tokom procesa podešavanja. Prvo, napravite “back up” vaših podataka sa Windows-a. Budući da ćete modifikovati svoj hard-disk, morate da sačuvate “back up” na spoljnim medijima. Kada to završite preporučujemo vam da proučite “Kako instalirati Kali linux 2019.1a“, gde je objašnjena normalna procedura za osnovnu instalaciju Kali Linux-a.
U našem primeru, mi ćemo instalirati Kali Linux zajedno sa Win7,  koji trenutno pokreće 100% prostora na disku našeg računara. Počećemo tako što menjamo veličinu naše trenutne particije na Windows-u, da zauzmemo manje prostora, a zatim nastavljamo instalaciju Kali Linux-a na novokreiranu praznu particiju.
Priprema za instalaciju:
  1. Preuzmite Kali Linux
  2. Napravite Live-Bootable USB za instalaciju Kali Linux-a
  3. Proverite da li je računar podešen na “boot” CD/USB u BIOS-u
Postupak instalacije “Dual Boot”:
Potrebno je da napravite butabilni USB (više ovde). Kada napravite butabilni USB, isključite računar, ubacite vaš USB u slobodan port i upalite računar. Prilikom paljenja računara udjite u boot menu i odaberite vaš USB da biste butovali Kali sa USB-a. Treba da se pojavi Kali Boot ekran. Izaberite Kali Linux-live – to bi trebalo da pokrene Kali i podrazumevanu radnu površinu.
Koristićemo g-parted da smanjimo postojeću particiju Windows-a da bismo dobili dovoljno prostora za instalaciju Kali Linux-a.
dual-boot-kali-01
Izaberite svoju Windows particiju. U zavisnosti od vašeg sistema, obično će to biti druga, veća particija. U našem primeru postoje dve particije; prva je particija System-Recovery, a Windows je zapravo instaliran u / dev / sda2. Promenite veličinu Windows particije i ostavite dovoljno prostora (minimalno 20 GB) za instalaciju Kali Linux-a.
https://docs.kali.org/wp-content/uploads/2013/01/dual-boot-kali-03.png
Kada promenite veličinu particije na Windows-u, kliknite “Apply All Operations” na hard disc-u. Nakon toga izađite iz programa g-parted i restartujte vaš računar.
dual-boot-kali-05

Za sada ste uspeli da spremite particiju za instalaciju Kali Linux-a.

Procedura instalacije Kali Linux-a:

Postupak instalacije je sličan kao na stranici “Kako instalirati Kali Linux 2018.1“, sve do tačke particioniranja, gde treba da izaberete “Guided – use the largest continuous free space” koji ste stvorili ranije sa g-parted programom.

https://docs.kali.org/wp-content/uploads/2013/01/dual-boot-kali-09.png

Kada se instalacija završi, ponovo pokrenite računar. Trebalo bi da se pojavi GRUB meni, koji će vam omogućiti da pokrenete Kali ili Windows.

https://docs.kali.org/wp-content/uploads/2013/01/dual-boot-kali-11.png

To je bilo sve! Sada imate oba sistema na raspolaganju.